Stalni postav – Muzej Grada Splita

Obrana Splita

Stalni postav

15. – 16. st.

26/02/2021

Verižaste košulje služile su za zaštitu tijela ratnika. Izrađene su od malih žičanih obruča, a obično su nošene samostalno ili ispod oklopa. Narodi Orijenta su mnogo ranije od Europljana poznavali vještinu izrade žice, te su se verižaste košulje prvo upotrebljavale u Istočnom Rimskom Carstvu. Posredovanjem Bizanta u 6. stoljeću verižasta košulja prenesena je i u Europu. Već krajem 15. stoljeća, a najviše u 16. stoljeću verižaste košulje se kvalitetno izrađuju i sastavljaju zalemljenim žičanim obručima. Od svih zaštitnih oružja izrada pancirne košulje bila je najzahtjevnija pa je i njena cijena bila velika. Zbog visoke cijene opreme, oklopljeni ratnici dobivali su znatno veću plaću. U Europi izrada ovakvih zaštitnih košulja izumire oko 1700. godine. Iako se uvijek smatralo da je izrada verižastih košulja i rukavica usko povezana s kovačkim obrtom, izrada je ponekad zahtijevala tehnologiju srodniju zlatarstvu. Više od 30 000 komadića bilo je potrebno za izradu jedne verižaste košulje. Tako bi za izradu jedne takve košulje od 30 000 obruča trebalo 667 sati rada, a za onu od 40 000 obruča 889 sati. Uobičajeno je košulja bila rađena spajanjem sustavom četiri na jednu, gdje je svaka karičica spajala četiri druge. Sve verižaste košulje iz Muzeja grada Splita nošene su ispod oklopa kao njegov sastavni dio. Rađene su od sitnih karika od dosta tanke žice. Sve su zapadnjačke izrade, tipa grano d’orzo vjerojatno južnonjemački ili sjevernotalijanski rad i mogu se datirati uglavnom u 15. ili početak 16. stoljeća.

Saznaj više

MGS Zbirke

* Arhiv * Numizmatika * Crteži * Emanuel Vidović * Fotografije * Grafike * Igračke * Kameni spomenici * Keramika i porculan * Namještaj * Odlikovanja, medalje i plakete * Oružje * Pečatnjaci * Plakati * Planovi, karte i nacrti * Skulpture * Slike * Staklo * Stare i rijetke knjige * Tekstil i modni pribor * Umjetnički obrt * Značke

Zbirka keramike i porculana nastala je u vrijeme formiranja Muzeja grada Splita. Fundus Zbirke popunjavao se na različite načine. Najčešće je to bilo kupnjom, ali i darovanjima pojedinačnih predmeta ili cjelina u obliku donacija Muzeja Marton (2005.), Arheološkog muzeja u Splitu (2009.), Duplančića (2010.) te ostavština poput ljekarničke obitelji Tocigl, Kandide Rinčić, Anke Grabovac, arhitekta Slavka Muljačića, obitelji Slapničar. Ostavštine su posebno zanimljive cjeline koje govore u prvom redu o oporučitelju, a onda posredno i o njegovoj obitelji i vremenu u kojem se pojavljuje i živi u Splitu. Najznačajniji i najkvalitetniji dio fundusa Muzeja grada Splita čine predmeti iz ostavštine dr. Ive Tartaglie, gradonačelnika Splita s početka 20. stoljeća, velikog znalca umjetnosti, mecene i kolekcionara.

Znatan dio Zbirke obuhvaća nalaze arheoloških istraživanja u Dioklecijanovoj palači (1968. – 1974.), u Papalićevoj palači (1988.), na Carrarinoj poljani (2005.), Dominikanskom samostanu (2007. – 2008.) i drugim lokalitetima. Nalaze čine pretežno ulomci keramičkih posuda. Zbog svog karaktera i značaja za znanstvenu obradbu oni se ne tretiraju kao ostala muzejska građa već čine tzv. studijski dio Zbirke. Dio predmeta iz fundusa Zbirke keramike i porculana, koji čine nalazi arheoloških istraživanja jugoistočnog dijela podruma Dioklecijanove palače (vode se kao podrumski nalazi), pripada razdoblju od 13. do 18. stoljeća.

Zbirka keramike i porculana broji 448 predmeta (276 inv. oznaka). Predmeti se prema namjeni svrstavaju u sljedeće grupe: kuhinjsko posuđe (lonci, zdjele, forme za kolače i sl.) i oprema kupaonica; stolno posuđe (tanjuri, vrčevi, boce i sl.); ukrasni predmeti (vaze, pepeljare, figurice, suveniri, rasvjetna tijela i sl.); ljekarnička keramika (keramička oprema ljekarne – posude s etiketama sadržine, mužari, mjerice i sl.); ambalaža; građevinska keramika za uređenje interijera (podne i zidne pločice, pećnjaci i sl.).

Voditeljica zbirke: Vedrana Supan, kustosica

pogledaj cijelu zbirku

Tanjur princa Alberta od Saxe-Coburga i Gothe

26/02/2021

Saznaj više

Posjet muzeju

Knjižnica

1925.MGS

U sklopu Gradske biblioteke u palači Bernardi 1925. godine osposobljen je prostor za Muzejsko-historijsko odjeljenje. U razdoblju nakon Drugog svjetskog rata postupno je došlo do njegovog izdvajanja iz cjeline i preseljenja u gotičko-renesansnu Veliku Papalićevu palaču. Tada službeno priznat, Muzej grada Splita ima i svoju priručnu knjižnicu. Njezinu jezgru činile su knjige i časopisi koje su po muzejskim kriterijima trebale ući u fundus novonastalog muzeja.

Knjižnica Muzeja grada Splita je poluotvorenog tipa – osim za internu upotrebu, knjižni fond je dostupan po određenim uvjetima i vanjskim korisnicima. Evidentirano je više od 11 000 kataloških jedinica knjižnične građe. Knjižnica prima 42 naslova periodike vezane za sve aspekte gradske i opće povijesti (povijesti umjetnosti, sociologije, zdravstva…).

Od novina knjižnica posjeduje većinu godišta Novog doba, Pučkog lista i Jadranske straže. Ujedno prikuplja i primjerke Slobodne Dalmacije od samih početaka.

Građa knjižnice Muzeja grada Splita nabavlja se donacijama i kupnjom, a najviše razmjenom sa srodnim ustanovama.