Obrana Splita

Stalni postav

15. – 16. st.

Verižasta košulja - MGS 2338
26/02/2021
Verižaste košulje služile su za zaštitu tijela ratnika. Izrađene su od malih žičanih obruča, a obično su nošene samostalno ili ispod oklopa. Narodi Orijenta su mnogo ranije od Europljana poznavali vještinu izrade žice, te su se verižaste košulje prvo upotrebljavale u Istočnom Rimskom Carstvu. Posredovanjem Bizanta u 6. stoljeću verižasta košulja prenesena je i u Europu. Već krajem 15. stoljeća, a najviše u 16. stoljeću verižaste košulje se kvalitetno izrađuju i sastavljaju zalemljenim žičanim obručima. Od svih zaštitnih oružja izrada pancirne košulje bila je najzahtjevnija pa je i njena cijena bila velika. Zbog visoke cijene opreme, oklopljeni ratnici dobivali su znatno veću plaću. U Europi izrada ovakvih zaštitnih košulja izumire oko 1700. godine. Iako se uvijek smatralo da je izrada verižastih košulja i rukavica usko povezana s kovačkim obrtom, izrada je ponekad zahtijevala tehnologiju srodniju zlatarstvu. Više od 30 000 komadića bilo je potrebno za izradu jedne verižaste košulje. Tako bi za izradu jedne takve košulje od 30 000 obruča trebalo 667 sati rada, a za onu od 40 000 obruča 889 sati. Uobičajeno je košulja bila rađena spajanjem sustavom četiri na jednu, gdje je svaka karičica spajala četiri druge. Sve verižaste košulje iz Muzeja grada Splita nošene su ispod oklopa kao njegov sastavni dio. Rađene su od sitnih karika od dosta tanke žice. Sve su zapadnjačke izrade, tipa grano d’orzo vjerojatno južnonjemački ili sjevernotalijanski rad i mogu se datirati uglavnom u 15. ili početak 16. stoljeća.
Saznaj više
MGS Zbirke

Zbirka crteža utemeljena je odlukom Stručnog muzejskog vijeća 2011. godine, a u njoj su okupljeni crteži koji su se ranije vodili kao dio Zbirke slika ili Zbirke grafika. Sastoji se od 511 predmeta koji datiraju od 17. do 21. stoljeća i imaju veliku dokumentarnu vrijednost jer zorno predočavaju promjene u izgledu Splita i okolice kroz stoljeća te pružaju informacije o osobama i događajima iz prošlosti Dalmacije.

Crteži iz muzejske zbirke nabavljani su od vremena osnutka Muzeja uglavnom darovnicama ili otkupom, a njihovo porijeklo je vezano uz Split i šire dalmatinsko područje.

Jedna od najvrjednijih cjelina unutar Zbirke crteža je mapa originalnih crteža mletačkog inženjera Giuseppea Santinija iz 1666. – 1668. godine s vedutama i planovima dalmatinskih gradova koja, između ostalog, sadrži najtočnije tlocrte i poglede na Split i okolicu. U Zbirci se čuvaju i crteži engleskog arhitekta Thomasa Grahama Jacksona koji je od 1882. do 1886. godine minucioznim crtežom ovjekovječio najznačajnije umjetničke spomenike Dalmacije, Istre i Kvarnera. Izgled splitskog Narodnog trga prije rušenja 1821. godine može se razabrati na akvareliranom crtežu Faustine M. Vecchietti, a zahvaljujući crtaču Albertu Benningsenu Muzej posjeduje jedanaest gradskih veduta iz prve četvrtine 20. stoljeća.

Voditeljica zbirke: Nela Žižić, viša kustosica
pogledaj cijelu zbirku
Thomas Graham Jackson, KORSKE KLUPE U KATEDRALI
26/02/2021
Saznaj više
Knjižnica
1925.MGS
U sklopu Gradske biblioteke u palači Bernardi 1925. godine osposobljen je prostor za Muzejsko-historijsko odjeljenje. U razdoblju nakon Drugog svjetskog rata postupno je došlo do njegovog izdvajanja iz cjeline i preseljenja u gotičko-renesansnu Veliku Papalićevu palaču. Tada službeno priznat, Muzej grada Splita ima i svoju priručnu knjižnicu. Njezinu jezgru činile su knjige i časopisi koje su po muzejskim kriterijima trebale ući u fundus novonastalog muzeja.

Knjižnica Muzeja grada Splita je poluotvorenog tipa – osim za internu upotrebu, knjižni fond je dostupan po određenim uvjetima i vanjskim korisnicima. Evidentirano je više od 11 000 kataloških jedinica knjižnične građe. Knjižnica prima 42 naslova periodike vezane za sve aspekte gradske i opće povijesti (povijesti umjetnosti, sociologije, zdravstva…).

Od novina knjižnica posjeduje većinu godišta Novog doba, Pučkog lista i Jadranske straže. Ujedno prikuplja i primjerke Slobodne Dalmacije od samih početaka.

Građa knjižnice Muzeja grada Splita nabavlja se donacijama i kupnjom, a najviše razmjenom sa srodnim ustanovama.