17 i 18 stoljeće

Stalni postav

18. st.

Veliki kantar (vaga) iz splitskog lazareta - MGS 4280
26/02/2021
Splitski lazaret, osnovan prema zamisli portugalskog Židova Daniela Rodrige, imao je izuzetno važnu ulogu u povijesti grada i ubrajao se među najstarije europske lazarete. Preko njega se odvijala značajna trgovina između Osmanskog Carstva i Mletačke Republike krajem 16. i tijekom prve polovine 17. stoljeća, a nastavljena je slabijim intenzitetom i kasnije. Rodriga je 1566. godine predložio mletačkim vlastima izgradnju skele u Splitu. Iako je mletačka vlada odobrila gradnju lazareta, Splićani su se pobunili, a najveći protivnik Daniela Rodrige i njegove zamisli bio je splitski knez Alviz Loredan koji je bio uvjeren da će skela donijeti samo nevolje Splitu. Posljednja prepreka bili su Dubrovčani koji su nastojali spriječiti izgradnju skele u Splitu zbog konkurencije njihovoj trgovini. Kada je Rodriga dobio odobrenje osmanske vlasti za gradnju skele 1581. godine započela je gradnja lazareta. Sklop je sukcesivno nadograđivan od početka prve faze izgradnje do 1629. godine kada zauzima najveću površinu. Zgrada lazareta bila je razdijeljena u šest dijelova različite namjene međusobno povezanih vratima i prolazima. U prvom – zapadnom dijelu – bila je carinarnica s dvorištem i posebnim ulazom. Uz njega je bila prostorija za stražu. S istočne strane bio je stan osmanskog carinskog predstavnika – emina, koji je bio stalno nastanjen u Splitu. Iz dvorišta se otvorenim stubištem dolazilo u priorov i čuvarev stan. Taj se prostor nazivao Čistim prostorom, a bio je postavljen kao brana pred Nečistim prostorom. U ovom su odjeljenju boravili i otpremači – konzuli trgovačke robe. Kapelica u lazaretu na prvom katu bila je posvećena zaštitniku od kuge sv. Roku, stoga se i tamnicu koja je bila u lazaretu sve do konca Drugog svjetskog rata zvalo U Roka. Na obali, kod kamenitog gata, bile su dvije prostorije carinskog ureda sa širokim vratima koja su vodila na gat s kojeg se roba tovarila na brodove. Treći prostor se zvao Nečisti prostor, a bio je podijeljen u dva dvorišta okružena prizemnim skladištima gdje su bile smještane trgovačke stvari za raskuživanje. Nad skladištima su se nalazile sobe za putnike koji su bili podvrgnuti dekontaminaciji. U dvorištima su bile i dvije sobe za posjete i razgovore s onima u izolaciji koji su se nalazili u posebnim ogradama kako ne bi prenijeli zarazu. U četvrtom odjeljenju je bio glavni ulaz u lazaret s dvostrukim vratima, zvanim Vrata karavana kroz koja su pristizale karavane, mazge i konji natovareni robom. Karavane su s ulice ulazile u prostrano dvorište s kamenicom okruženo strehom za sklanjanje konja. Ako točno izvještava splitski načelnik, karavane su ponekad brojile i do 500 konja. Pri kraju lazareta bilo je i šesto odjeljenje razdijeljeno u dva dvorišna prostora s nizom soba i skladišta. Iz istočnih zemalja karavanama konja i mazgi dolazila je roba poput željeza, bakra, vune, sukna, svile, kože, sapuna, riže, mirodija, žita, suhog voća i dr. Na ulasku kroz Vrata svetog Dominika karavana je morala predati sve svoje oružje. Loša strana karavanske trgovine s Osmanskim Carstvom bila je ta što je zajedno s karavanama stizala i kuga. Kuga je često harala Osmanskim Carstvom, a preko zaražene robe koja je stizala u splitski lazaret širila se i među Splićanima. Izolacija u lazaretu je trajala 21 dan za one koji su dolazili iz krajeva odakle nije bio slobodan promet ili 42 dana za putnike iz zaraženih ili zdravstveno sumnjivih područja. Nakon što bi se putnici odijelili od svoje robe, pokrivači i kože bili su izlagani na otvorenom zraku 42 dana. Drugi predmeti kao što su vosak ili vuna držali su se u bazenima 24 sata, željezni predmeti bi se provlačili kroz plamen, a papiri kroz mirise. Godine 1943. Saveznici su bombardirali lazaret, a njegovi posljednji ostaci uklonjeni su odmah nakon završetka Drugog svjetskog rata 1946. godine.
Saznaj više
MGS Zbirke

Zbirka slika je utemeljena 1948. godine kada su umjetnine sakupljane za fundus Muzeja grada Splita prebačene iz Gradske biblioteke u Splitu. Nakon toga, Zbirka je popunjavana uglavnom darovima građana i umjetnika koji su izlagali u Muzeju, a manji dio slika je otkupljen.

Kao dio fundusa povijesnog muzeja Zbirka slika obuhvaća radove različitog stilskog i vrijednosnog spektra koji su nastali od 15. stoljeća do danas. Trenutno broji 3387 predmeta, a sastoji se od splitskih veduta, portreta znamenitih ličnosti iz povijesti grada i okolice, sakralnih djela te od slika različite tematike čiji su autori umjetnici koji su životom, radom ili porijeklom vezani uz grad Split.

Najstarije slike u zbirci su Bogorodica iz 2. polovice 15. stoljeća, koja je po tradiciji pripadala obitelji Marulić, a stilski je bliska radovima mletačkog slikara Lazzara Bastianija, Raspeće pučkog autora s kraja 15. stoljeća te Bogorodica s Djetetom posljednjeg bračkog kneza, djelo italo-kretskog majstora iz 16. stoljeća.

Iz 17. i 18. stoljeća potječu portreti crkvenih dostojanstvenika i članova plemićkih obitelji te slike sakralne tematike, mahom djela nepoznatih talijanskih umjetnika. Među portretima veliku dokumentarnu vrijednost imaju portreti uglednog odvjetnika i književnika Jerolima Cavagnina i njegovog brata, trogirskog biskupa Šimuna Cavagnina, koje je naslikao nepoznati mletački slikar na kraju 17. stoljeća, zatim portreti dr. Radoša Michelija Vitturija, nadbiskupa Pacifica Bizze i kanonika Tome Čulića iz druge polovice 18. stoljeća.

Među slikama iz 19. stoljeća važno je spomenuti dva portreta splitskog slikara pl. Jurja Pavlovića. Veliko kulturno-povijesno značenje imaju splitske vedute i portreti splitskih građana koje su naslikali lokalni slikari amateri iz 19. stoljeća Petar Zečević i Frane Bratanić te slikar amater iz Trsta M. Olivero. Kvalitetni portreti splitskih uglednika s kraja 19. stoljeća djela su slikara Antonija Zuccara i Josipa Lalića. Portrete osoba iz kulturnog i političkog života grada Splita (Gajo Bulat, Vid Morpurgo, Natko Nodilo, dr. Ante Trumbić, don Lovre Katić, Dujam Srećko Karaman i dr.) potpisuju slikari Virgil Meneghello Dinčić, Vinko Draganja, Ivan Mirković, Narcis Burić i Silvije Bonacci Čiko. Splitske vedute iz 20. stoljeća naslikali su Silvije Bonacci Čiko, Josip Botteri, Anđeo Uvodić i Niko Armanda.

U zadnjem desetljeću Zbirka slika se upotpunila dvjema donacijama, donacijom djela splitskog slikara i grafičara Božidara Matasa (112 slika) i donacijom slika slikara i scenografa Vinka Bavčevića (29 slika), a sakupljaju se i djela protagonista splitske likovne scene druge polovice 20. stoljeća (Jakov Pavić, Frano Missia, Matko Trebotić, Josip Botteri Dini i dr.).

Voditeljica zbirke: Nela Žižić, viša kustosica
pogledaj cijelu zbirku
Virgil Meneghello Dinčić, USPOMENA VELIKOG NARODNOG PLESA
26/02/2021
Saznaj više
Knjižnica
1925.MGS
U sklopu Gradske biblioteke u palači Bernardi 1925. godine osposobljen je prostor za Muzejsko-historijsko odjeljenje. U razdoblju nakon Drugog svjetskog rata postupno je došlo do njegovog izdvajanja iz cjeline i preseljenja u gotičko-renesansnu Veliku Papalićevu palaču. Tada službeno priznat, Muzej grada Splita ima i svoju priručnu knjižnicu. Njezinu jezgru činile su knjige i časopisi koje su po muzejskim kriterijima trebale ući u fundus novonastalog muzeja.

Knjižnica Muzeja grada Splita je poluotvorenog tipa – osim za internu upotrebu, knjižni fond je dostupan po određenim uvjetima i vanjskim korisnicima. Evidentirano je više od 11 000 kataloških jedinica knjižnične građe. Knjižnica prima 42 naslova periodike vezane za sve aspekte gradske i opće povijesti (povijesti umjetnosti, sociologije, zdravstva…).

Od novina knjižnica posjeduje većinu godišta Novog doba, Pučkog lista i Jadranske straže. Ujedno prikuplja i primjerke Slobodne Dalmacije od samih početaka.

Građa knjižnice Muzeja grada Splita nabavlja se donacijama i kupnjom, a najviše razmjenom sa srodnim ustanovama.