Povijest Muzeja grada Splita

Tijekom 7. stoljeća dolazi do provala Avara i Slavena na područje Dalmacije. Preživjelo stanovništvo obližnjeg antičkog grada Salone pronalazi utočište unutar zidova Dioklecijanove palače.

Krajem 15. i početkom 16. stoljeća gradi se Velika palača obitelji Papalić unutar sjevernog kvadranta Dioklecijanove palače.
Počeci muzejskog djelovanja i sabiranja spomeničke baštine u Splitu i u Hrvatskoj povezani su upravo uz Papalićevu palaču, u kojoj se nalazila zbirka antičkih kamenih spomenika iz Salone. Marko Marulić i Dmine Papalić obilazeći solinske ruševine sakupljali su i proučavali antičke natpise koje je Papalić dao uzidati u dvorište svoje palače.

Početci djelovanja Muzeja grada Splita vežu se uz Gradsku biblioteku koja je bila smještena u palači Bernardi od 1915. godine. Muzej je ustrojen kao poseban odsjek biblioteke u kojem su se sustavno prikupljali predmeti i građa za budući postav.

Godine 1946. godine Gradski muzej službeno započinje samostalno djelovanje u 6 prostorija Palače Bernardi. Od 1948. nosi današnji naziv Muzej grada Splita.

Dana 23. studenoga 1952. godine Muzej je svečano otvoren u obnovljenoj Papalićevoj palači u kojoj je dvije godine ranije realizirana  izložba proslave 500-te godišnjice rođenja Marka Marulića.

Sredinom 1980-ih počela je velika sanacija i adaptacija muzejskog sklopa unutar Papalićeve palače koja je kulminirala otvaranjem stalnog postava 1992. godine.