Podrumi Dioklecijanove palače
Kasnoantički prostor pod zaštitom UNESCO-a.
Dioklecijanova palača u Splitu predstavlja jedno od najbolje sačuvanih ostvarenja kasnoantičkog graditeljstva. U razdoblju opće nesigurnosti (295. – 305. godine), prema ideji cara Dioklecijana i njegovih vrsnih arhitekata, kreiran je novi tip utvrđene i luksuzne carske rezidencije. Sjeverna polovina ovog monumentalnog zdanja bila je predviđena za smještaj vojske i pomoćnog osoblja, a južna za careve stambene i kultne potrebe.
Stoljetne građevinske aktivnosti izbrisale su izvorni arhitektonski sklop carske rezidencije na gornjoj etaži, no supstrukcije, uvriježeno nazvane Podrumi, u južnom dijelu Dioklecijanove palače, pokazuju izvorni oblik i raspored objekata Dioklecijanovog stana. Izgradnja podrumskih dvorana uvjetovana je geološkom podlogom sačinjenom od morskih hridi koje se strmo spuštaju od sjevera prema jugu. Supstrukcije (prizemne dvorane) su imale ulogu izravnavanja južnog dijela sa sjevernim višim dijelom terena kao i ulogu konstruktivnog podupirača, koji je omogućio podizanje carskih odaja na višu razinu, osiguravajući im i zaštitu od prodora vlage s mora i podzemnih voda. Od srednjeg vijeka supstrukcije Dioklecijanove palače počinju se postupno zatrpavati smećem i urušenim građevinskim materijalom s gornje etaže na kojoj se od ranog srednjeg vijeka postupno razvijao i izrastao grad Split.
Zapadne dvorane podruma otvorene su za javnost 1959. godine, dok su one istočnog dijela, završetkom opsežnih restauratorsko-konzervatorskih radova, primile prve posjetitelje tek 1996. godine. Dioklecijanova palača uvrštena je u UNESCO-ov popis svjetske baštine 1979. godine.
Povijest - Arheološka istraživanja
Tijekom posljednjih pola stoljeća sukcesivno su se provodila arheološka istraživanja u podrumskim dvoranama Dioklecijanove palače. Ona su iznjedrila nove građevinske strukture iz preddioklecijanovog vremena kao i nova saznanja o kasnijoj uporabi pojedinih prostorija. Naime, u istočnom dijelu supstrukcija (19C, 21C-22C) otkriveni su temeljni ostatci zidova građevine iz ranocarskog perioda, njegovi konstruktivni i dekorativni arhitektonski elementi (Y), ostatci kultnog mjesta – nymphaeum (15C), kao i nalaz mramornog stola (mensa) iz Dioklecijanove blagovaonice (Y).Podzemne prostorije orijentirane oko otvorenih dvorišta poslužile su kao privremena utočišta već u ranobizantskom periodu (sredina 6. st.), a od ranog srednjeg vijeka (sredina 7. st.) kao trajne podzemne nastambe (20) izbjeglogsiromašnijeg sloja stanovništva iz nedaleke Salone. Ostatci prilagođavanja supstrukcija specifičnim uvjetima stanovanja tijekom srednjovjekovnog razdoblja vide se i u dvorištu (15A). U zapadnom dijelu podrumskih prostorija otkriveni su bunari iz preddioklecijanovog vremena (Y), dijelovi drvenih greda korištenih pri gradnji svodne konstrukcije podrumske prostorije (4A), te ostatci ranosrednjovjekovne turnjačnice za proizvodnju ulja i vina (4B).
Uloga
Prezentacija antičke baštine grada Splita.
Počeci muzejskog djelovanja i sabiranja spomeničke baštine u Splitu povezani su upravo uz Papalićevu palaču, u kojoj se nalazila zbirka antičkih kamenih spomenika iz Salone. Marko Marulić i Dmine Papalić obilazeći solinske ruševine sakupljali su i proučavali antičke natpise koje je Papalić dao uzidati u dvorište svoje palače.
Galerija Emanuel Vidović posvećena je liku i djelu Emanuela Vidovića, a zamišljena je kao mjesto sabiranja, obrade, istraživanja, zaštite i prezentacije slikareva materijalnog i duhovnog naslijeđa. Njen postojeći i potencijalni fundus su umjetnička djela koja ocrtavaju Vidovićev slikarski razvoj od početka do kraja stvaranja te raznovrsni muzejski materijal, koji pridonosi upotpunjavanju Vidovićeve biografije te prati prezentaciju i recepciju njegova djela.
