Počeci muzejskog djelovanja i sabiranja spomeničke baštine u Splitu povezani su upravo uz Papalićevu palaču, u kojoj se nalazila zbirka antičkih kamenih spomenika iz Salone. Marko Marulić i Dmine Papalić obilazeći solinske ruševine sakupljali su i proučavali antičke natpise koje je Papalić dao uzidati u dvorište svoje palače.
Galerija Emanuel Vidović posvećena je liku i djelu Emanuela Vidovića, a zamišljena je kao mjesto sabiranja, obrade, istraživanja, zaštite i prezentacije slikareva materijalnog i duhovnog naslijeđa. Njen postojeći i potencijalni fundus su umjetnička djela koja ocrtavaju Vidovićev slikarski razvoj od početka do kraja stvaranja te raznovrsni muzejski materijal, koji pridonosi upotpunjavanju Vidovićeve biografije te prati prezentaciju i recepciju njegova djela.
Dioklecijanova palača u Splitu predstavlja jedno od najbolje sačuvanih ostvarenja kasnoantičkog graditeljstva. U razdoblju opće nesigurnosti (295. – 305. godine), prema ideji cara Dioklecijana i njegovih vrsnih arhitekata, kreiran je novi tip utvrđene i luksuzne carske rezidencije. Sjeverna polovina ovog monumentalnog zdanja bila je predviđena za smještaj vojske i pomoćnog osoblja, a južna za careve stambene i kultne potrebe.
Stara gradska vijećnica nalazi se na Narodnom trgu (Pjaci). Građena je i dograđivana od 14. do 19. stoljeća. Ostatak jedinstvenog sklopa gotičkih građevina i sjedišta svjetovne gradske vlasti srednjovjekovnoga Splita. Dijelom je sačuvala izvorni romaničko – gotički izgled, ali je temeljito obnovljena u neogotičkom slogu nakon što su 1825. porušene Komonalna i Kneževa palača. U njoj je nekad bila gradska vijećnica, Etnografski muzej od 1910. do 1925., a danas služi kao kulturni centar i izložbeni prostor.
