Dioklecijanova palača građena krajem 3. i početkom 4. stoljeća spoj je utvrđene carske vile i rimskog logora u koju se car povukao nakon dobrovoljne abdikacije 305. godine. Široki zidovi (prosječne debljine 210 cm) te visoke kule štitili su nakon careve smrti stanovništvo doseljeno nakon bijega iz Salone pred navalom Avara i Slavena, koje je potom postupno transformiralo Palaču u srednjovjekovni grad.
Zbog učestalih opasnosti od osmanlijskih napada i provala, srednjovjekovni Splićani su ograđivali suhozidom naselja izvan Palače, sagrađena na području izvan i oko Zapadnih gradskih vrata, a na samoj Palači su zazidali prozore prvog kata kao i sjeverna (Zlatna) gradska vrata. Sredinom 15. stoljeća završen je ophod nad sjevernim zidom Dioklecijanove palače. Popravak i ojačanja antičkih zidina urađeni su za vrijeme kneza iz obitelji Barbaro, čiji je grb tom prilikom ugrađen na nekoliko mjesta unutar Dioklecijanove palače.
Mletačka kula je smještena u središtu stare gradske jezgre, na Voćnom trgu, u neposrednoj blizini Rive. Kula je pravilnog osmerokutnog tlocrta dimenzija 10,5 x 10,5 m, ukupne visine 24 m i ima sačuvana četiri kata jer se prizemlje može smatrati prvim katom zbog uzdignutog položaja. Na vrhu je imala još jedan konzolno izbačen kat (mašikul) od kojeg su sačuvane samo trostruke konzole. Šatorasti krov porušen je između 1549. i 1570. godine radi postavljanja artiljerije na terasu koja je dominirala gradom. Katovi su povezani stubištem koje je smješteno u debljini zidova Kule i presvođeno kamenim blokovima.
Prema ideji cara Dioklecijana i njegovih arhitekata, kreiran je novi tip utvrđene i luksuzne carske rezidencije. Palača je obrubljena zidinama koje su bile ojačane sa šesnaest kula i to četiri ugaone kvadratnog tlocrta, šest oktogonalnih koje su flankirale kopnena vrata i šest pravokutnih, koje su se nalazile između ugaonih i oktogonalnih. Svoju obrambenu funkciju kule gube u 17. st. izgradnjom sustava utvrđenja bastionskog tipa. Danas su sačuvane tri ugaone kvadratne kule čija se funkcija mijenjala tijekom stoljeća prema potrebama stanovništva grada Splita.
