Restauratorska radionica za kamenu plastiku smještena je u prizemlju glavne zgrade Muzeja grada Splita, u Velikoj Papalićevoj palači.

U Radionici se obrađuju pokretni kameni spomenici iz fundusa Muzeja grada Splita za potrebe izlaganja na izložbama, ali i kao dio redovnog restauratorskog održavanja kamenih spomenika. Osim pokretne kamene plastike, Radionica provodi restauratorsko-konzervatorske radove i na arhitektonskoj kamenoj plastici same zgrade u kojoj se nalazi jer je riječ o spomeniku kulture.

Radionica je opremljena strojem za mehaničko čišćenje kamena, restauratorskim mikropjeskarnikom, strojem za čišćenje vodom pod povišenim tlakom i nizom sitnih alata za ručno čišćenje kamena.

Osim restauratorsko-konzervatorskih radova na kamenim spomenicima, radionica djeluje u okviru rada na muzejskim izložbama, likovnom postavu istih i izradi različitih muzeografskih pomagala.

Restauracija i konzervacija kamena je niz postupaka u nastojanju očuvanja kamenog spomenika i zaustavljanja njegovog daljeg propadanja. Ovaj niz postupaka uključuje dokumentiranje zatečenog stanja spomenika (fotografska, pisana, grafička dokumentacija), kemijske analize uzoraka, čišćenje, desalinizaciju, konsolidaciju, spajanje razlomljenih dijelova, rekonstrukciju nedostajućih dijelova kao i ostale postupke ovisno o vrsti oštećenja i onečišćenja spomenika.

Detaljnim proučavanjem zatečenog stanja spomenika i dijagnostičkim postupcima određuju se smjernice za provođenje restauratorsko-konzervatorskog postupka. Ova faza radova je naročito važna jer se njom postiže ispravan odabir metoda i materijala koji će se primijeniti.

Osnovni preduvjeti za provođenje određenih metoda i korištenje određenih materijala jesu njihova nedestruktivnost i reverzibilnost, što znači da ne smiju oštećivati kamen, da ih se može ukloniti i da estetski ne nagrđuju kameni spomenik.