Verižaste košulje služile su za zaštitu tijela ratnika. Izrađene su od malih žičanih obruča, a obično su nošene samostalno ili ispod oklopa. Narodi Orijenta su mnogo ranije od Europljana poznavali vještinu izrade žice, te su se verižaste košulje prvo upotrebljavale u Istočnom Rimskom Carstvu. Posredovanjem Bizanta u 6. stoljeću verižasta košulja prenesena je i u Europu. Već krajem 15. stoljeća, […]
Saznaj više
Veliki, glomazni štitovi ustupaju mjesto malim štitovima zvanim tarča, veličine od 24 do 40 cm u promjeru, koji su ponekad imali u produženju i sječiva mačeva, željezne rukavice i još poneki drugi dio napadačkog oružja. Tarča – targum dolazi od arapskog dardy, što znači mali štit, starofrancuski targe, od staronordijskog targa, protogermanskog targo što je u srednjem vijeku opća oznaka […]
Saznaj više
Sječka, ratna sjekira, bradva, oružje je sa širim, trbušastim sječivom ponekad urešenim probojima i masivnom ušicom kojom je nasađeno na drvenu motku. Mogla je služiti i kao alat i kao oružje. U nastojanju da se probije sve jača zaštitna oprema, dobivala je različite oblike i dodatke: šiljke, kljunove, šire trbušaste i produžene listove. Vjerojatno je sjekira bila predložak iz kojeg […]
Saznaj više
Pojavu puške na fitilj omogućio je niz tehničkih poboljšanja i izuma tijekom 15., 16. i 17. stoljeća. Do 17. stoljeća te puške su se razvijale i dostigle kulminaciju da bi se nakon toga postupno napustila njihova upotreba. Mehanizam na fitilj i pored jednostavne konstrukcije imao je velike nedostatke. Fitilj se morao stalno držati u tinjajućem stanju i često se gasio. […]
Saznaj više
Najpoznatiji talijanski mač na području Hrvatske je mač tipa schiavona, a njegova pojava veže se uz širi teritorij kojim je upravljala Republika Venecija. Neki autori drže da je utjecaj Venecije na naoružanje ratnika naših krajeva mogao biti ostvaren preko Dubrovnika ili dalmatinskih gradova u posjedu Republike Venecije, ali i možda potkraj 14. ili početkom 15. stoljeća ulogom utjecajnog hrvatsko-dalmatinskog bana […]
Saznaj više
Jatagan je bio neodvojiv dio folklora gotovo svakog uniformiranog, ali i neuniformiranog muškarca na području što ga je zauzimalo Osmansko Carstvo. Izlaganjem jatagana pogledima željela se naglasiti hrabrost i društvena važnost njegova vlasnika kao i iskazivanje staleške razlike naspram ostalih. Putopisci s kraja 18. i početka 19. stoljeća koji opisuju Morlake, pastire velebitskih vrleti, impresionirani su njihovim oružjem zataknutim o […]
Saznaj više
S bedemskim se puškama nije moglo pucati iz ruke, već su one tražile neki oslonac, a korištene su većinom kod obrana gradova i utvrđenja, te za davanje signala u slučaju opasnosti, kao puške haberdari. Izgledom su bile slične onima koje su se koristile u Turskoj, Perziji i na Kavkazu. Početkom 16. stoljeća bile su opremljene tzv. zmijastim (serpent) mehanizmom na […]
Saznaj više