Vesna Bulić Baketić, ravnateljica Muzeja grada Splita, govori o senzacionalnim otkrićima

U sklopu projekta rekonstrukcije postava u prizemlju Muzeja grada Splita, marljivim arheološkim iskapanjima u dubokim rovovima, u pet otkopanih prostorija u podzemlju Muzeja, nekada palače obitelji Papalić iz 15. stoljeća, pronađeni su vrijedni antički ostaci iz vremena gradnje Dioklecijanove palače. Od građevinskih i arhitektonskih elemenata posebno su vidljivi perimetri antičkih zidova, bazeni, mozaički podovi, popločenja, stilobat koji nosi trijem, ali i sustav podnog grijanja, otvori za topli zrak povezani s peći. Dakle, elementi koje vezujemo uz rimske termalne komplekse, kazat će arheolozi i ravnateljica Muzeja grada Splita, povjesničarka umjetnosti Vesna Bulić Baketić.

Nalazi u podzemlju Papalićeve palače vezani su uz vodu jer se radi o bazenima i cisternama, pa je lako moguće da su i u sjevernom dijelu Dioklecijanove palače postojale terme, istakla je ravnateljica. To je iznenađenje jer se godinama mislilo da su u tome sjevernom dijelu Dioklecijanove palače bile smještene vojarne i vježbališta za Dioklecijanovu osobnu gardu i osoblje. No pronađeni su i mnogi drugi dokazi, svi povijesni slojevi grada od antike, preko romanike, gotike i renesanse, sve do 20. stoljeća. Od temeljnih zidova kuće iz 7. ili 8. stoljeća od blokova tupine do dječjeg groba u zidu, kakav pokop su prakticirati Goti. I to je više nego fascinantno otkriće – cijela povijest jednog grada nalazi se u povijesnim slojevima upravo ispod Muzeja.

Dioklecijanova palača je izniman arheološki lokalitet, specifičan po tome što je istodobno i živući grad. Od prvih arhitektonskih crteža koji datiraju iz 16. stoljeća, palača je budila znatiželju arhitekata i drugih istraživača. Činjenica je da se u njoj život nastavljao iz jednog povijesnog razdoblja u drugo. To je ujedno i razlog zašto je očuvana. Ali i razlog zašto nemamo više sačuvanog materijala iz najranijeg antičkog razdoblja koji bi nam pokazao kako je careva palača zaista izgledala.

Funkcija građevina u sjevernim kvadrantima uvijek se povezivala s vojskom i smještajem servisnih prostora i osoblja, pa nije ostavljala puno prostora za drugačije pretpostavke.

Novi su nalazi daleko od pretpostavki da su na tome prostoru bile vojarne i prostorije vojnika careva osiguranja. Nova su otkrića dio rimskog termalnog kompleksa.

Posljednja građevinska intervencija u prostoru Muzeja grada Splita dovela je do otkrivanja arheoloških slojeva koji nisu bili otkriveni u ranijim arheološkim istraživanjima koja su se provodila tijekom sanacije 1988. Obnova koja se tada provodila također radi uređenja postava, ostavila nam je izvješća koja su dokumentirala postojanje antičkih zidova, cisterne i mozaičkih podova. Kopanja nisu otvorila ukupnu površinu prizemlja, a niti su dosegla ovu dubinu. Nismo mogli znati što ćemo pronaći kad smo započeli s arheološkim iskapanjima. Zato smo sretni i zadovoljni novim otkrićima, pa se s pravom može govoriti i o senzaciji.

Temeljitijim i dubljim kopanjem počeli su se pojavljivati i drugi elementi koji s ranijima čine jednu novu cjelinu, odnosno otvaraju pitanja o funkciji tih prostora. Naime izvorne strukture datirane u Dioklecijanovo doba su: struktura antičkog poda, vrlo vjerojatno riječ je o dnu hipokausta, podno grijanje i struktura otvora za topli zrak koja je povezivala peć, praefurnium i otvor unutar podnog grijanja te struktura peći. Ove strukture nalaze se pod zapadnim dijelom zgrade Muzeja, u prostoru ranije recepcije Muzeja. U južnoj prostoriji otkopan je antički mozaik složen od bijelih tessera, pronađeni su ostaci kamenog popločenja, potom dio stilobata i kanalice. Antički zid se nastavlja i u središnjoj prostoriji u kojoj se nalaze bazen i torkular, tijesak za ulje ili grožđe. U sjevernoj prostoriji uz stubište pronađen je još jedan bazen s bijelim mozaičkim podom. Na ove antičke strukture nastavljale su se strukture sljedećih povijesnih razdoblja koje su sada vidljive. Ali vrlo jasno definirani elementi rimskog arhitektonskog rječnika daju nam dovoljno materijala kako bi promišljanje o funkciji ove arhitekture krenulo u jednom sasvim novom smjeru, daleko od pretpostavki da su na tome prostoru bile vojarne, vježbališta i prostorije vojnika u službi careva osiguranja. Svi navedeni elementi daju pretpostaviti da su nova otkrića dio rimskog termalnog kompleksa koji se do sada nije smještao u sjeverne kvadrante palače. Upravo zato je riječ o senzacionalnim arheološkim otkrićima. Ta su otkrića pokazala do sada neviđene strukture koje će zahtijevati interdisciplinarni pristup i interpretaciju koja će zasigurno biti bitno različita od one koju trenutno imamo.

Izgradnja akvedukta i vodovodnog sustava govori o tome da su u antičko doba u palaču pristizale ogromne, iznimno velike količine vode, veće nego što su bile potrebne po broju stanovnika. Voda se mogla upotrebljavati u termalnim kompleksima ili u gospodarskim objektima. Novi nalazi u podzemlju Papalićeve palače vezani su za vodu jer se radi o bazenima i cisternama.

Arheološka istraživanja bila su očekivana već tijekom planiranja građevinskih radova temeljem arheoloških otkrića iz 80-ih godina. Mislili smo da će se obaviti revizija tih nalaza i da to neće značajnije utjecati na tijek novoga projekta. Međutim, slijedilo je iznenađenje. Kako su strukture počele izlaziti jedna po jedna, nastojanje da se dođe do zadnjeg sloja vodilo nas je sve dublje ispod razine današnjeg poda, tako smo shvaćali da je riječ o važnim arheološkim otkrićima, koja nadilaze razinu izvješća koja smo imali ranije. Iznimno je važno što voditelj arheoloških istraživanja Nebojša Cingeli terenski rad vodi sistematično i profesionalno, a usporedo s istraživanjima pruža cjelovitu interpretaciju nalaza i vrijednih uvida.