SREDNJOVJEKOVNI VOJNI OPHOD NAD SJEVERNIM ZIDOM DIOKLECIJANOVE PALAČE

Dioklecijanova palača građena krajem 3. i početkom 4. stoljeća spoj je utvrđene carske vile i rimskog logora u koju se car povukao nakon dobrovoljne abdikacije 305. godine. Palača, odnosno njezini perimetralni rubni zidovi, zidani su od velikih pravilnih blokova bračkog vapnenca, u donjem dijelu bez otvora, dok su u gornjem građeni otvori s lukovima. Izvorno je seniora augustusa u Palači štitilo 16 kula, četiri ugaone, šest pravokutnih te šest osmerokutnih koje su flankirale troja kopnena vrata. Široki zidovi (prosječne debljine 210 cm) te visoke kule štitili su nakon careve smrti stanovništvo doseljeno nakon bijega iz Salone pred navalom Avara i Slavena, koje je potom postupno transformiralo Palaču u srednjovjekovni grad.
Zbog učestalih opasnosti od osmanlijskih napada i provala, srednjovjekovni Splićani su ograđivali suhozidom naselja izvan Palače, sagrađena na području izvan i oko Zapadnih gradskih vrata, a na samoj Palači su zazidali prozore prvog kata kao i sjeverna (Zlatna) gradska vrata. Sredinom 15. stoljeća završen je ophod nad sjevernim zidom Dioklecijanove palače. Popravak i ojačanja antičkih zidina urađeni su za vrijeme kneza iz obitelji Barbaro, čiji je grb tom prilikom ugrađen na nekoliko mjesta unutar Dioklecijanove palače.
U toj nadogradnji zidovi kao i kule, koje su tada još uvijek imale fortifikacijsku ulogu, dobivaju kruništa koja su zidana malenim neobrađenim kamenom. S vanjske strane na vrhu kruništa postavljene su konzole kroz koje se uvlačila šipka daske koja se mogla podizati i spuštati u svrhu paljbe i obrane branitelja na ophodu. S unutarnje strane, prema gradu, stajala je drvena ograda koja je bila učvršćena u dvije kamene konzole. Na ophod se pristupalo sa stubišta unutar grada čiji se ostaci i danas mogu vidjeti. Navedene preinake vide se i na trima minijaturama Misala splitskog hercega Hrvoja iz 1405. godine na kojima se scene iz Kristova života zbivaju pred zidinama Dioklecijanove palače.
Razvojem vatrenog oružja dolazi do promjena na obrambenim zidinama Palače, ruše se kule s vanjske strane perimetralnih zidova, a na njihovim mjestima podižu se novi dijelovi zida koji završavaju puškarnicama. Od prvotnih 16 kula ostale su sačuvane samo tri ugaone od kojih je sjeveroistočna kula, zvana i kula sv. Petra, bila sastavni dio obrambenog ophoda.
U 17. stoljeću izgradnjom sustava bastiona kao i prestankom ratne opasnosti srednjovjekovni vojni ophod nad sjevernim zidom Dioklecijanove palače gubi svoju izvornu funkciju.